Ovo ljeto započelo je neočekivano burno i zaposleno na najpozitivniji mogući način no ipak nisam odoljela prijateljevom pozivu da ga dođem posjetiti u Rijeku na produženi vikend. Stoga sam prošli petak sjela u bus za Bellu Fiume i priuštila si vikend za pamćenje iako nisam ništa takvo očekivala.
DAN I
Po dolasku u Rijeku nabacila sam mali špancir po gradu budući da sam zadnji puta tamo bila prije nekoliko godina i uslikala fotićem par lijepih kutaka grada. Ono što me na prvu osvojilo su prekrasna stabla nara koja nestašno strše preko ograda kuća uzduž ulica.
A potom me očarala i sama Rijeka. U arhitekturi je vidljiva bečka škola pomiješana s talijanskim utjecajem obalne gradnje.
Budući da lagana šetnja izmori svakog svratila sam do slastičarne koju je otvorila poznata riječka food blogerica pod nazivom Ebba’s cuisine i graciozno se ugušila u jagođem tartu. Toplo preporučam.
A osvježila se u nevjerojatno fora uređenom bircu Cukarikafe. Zahvaljujući opuštenoj i ugodnoj atmosferi danas ga ubrajam u jedne od dražih kafića.
Po povratku kući ostala sam paf bojom neba. Rijeka je zbilja čarobna.
DAN II
Subotnji lajtmotivi bili su tmurnost i kiša tako da smo se odlučili kretati po mjestima u blizini Rijeke. Po ranom dizanju u podne otišli smo po prijatelja koji je ranom zorom nestao iz stana i našli ga kako vrca med. Mene kao da je netko bacio u trans: oduvijek sam htjela vidjeti proces kojim nastaje med kamoli iskusiti ga iz prve ruke. Budući da se sve dogodilo toliko nenadano i sponatno ja sam izgledala sretno kao malo dijete.
Sreći nikad kraja! Potom smo nastavili do obližnjih mjestašca koja su završila slikanjem selfija i portreta a manje panorama. Duck face mi je opaki fail.
Kratka pauza za ručak u gostioni Putniku.
I potom šetnja po Trsatu u kojem sam otkrila piće ljeta: koktel Hugo od pjenušavog vina. Nažalost sliku nemam, ali sam vidjela da ga ima i po drugim kafićima pa ako naletite obavezno probajte.
Ratoborni Arči koji samo čeka priliku da nekog kljucne.
DAN III
Treći dan smo se uspjeli dignuti ranije no opet malo prekasno pa smo nažalost izjegli Motovun i Grožnjan, no ipak smo uspjeli vidjeti prekrasna mjesta. Započeli smo s Kotlima, malenim, bajkovitim mjestašcem.
Te smo potom nastavili do Huma, najmanjeg i vjerojatno nasjlađeg grada na svijetu gdje smo u jednom dućanu bezobrazno pojeli sve za degustaciju izložene tartufaste proizvode.
Romantika.
Nakon toga smo odlučili biti pravi turisti i zaputili se do plaže u blizini Rovinja gdje smo, sve mi se čini, nazočili photoshootu za novi broj njemačkog nudističkog mjesečnika.
Gladni i žedni zaputili smo se do restorana Maslina gdje sam jela svoju prvu buzaru od dagnji i oblizala tanjur.
Evo i Rovinja.
I to je to, nadam se da ste uživali u mom kratkom putopisu.
T 🙂
