Po želji svoje prijateljice Nine, današnji post posvećujem cilantru – korijanderu.
Korijander potječe iz Sredozemlja, a danas se uzgaja po cijelom svijetu. Poznat je od prastarih vremena, čak i 1000 godina prije naše ere. Često se spominje u Bibliji, te ga nalazimo u egipatskim grobovima i starim rimskim zapisima. Koriste se listovi i sjemenke (plod) korijandera, no imaju različite arome i ne bi ih trebalo zajedno koristiti.
Ja ga doma imam u teglici kao biljku, sušene plodove i u prahu.
Listovi korijandera sadrže malu kalorijsku vrijednost, tako da ćete u 100 grama naići na samo 25 kalorija, puno vitamina A, vitamina C, proteine, šećere i eterična ulja. Listovi korijandera se koriste u jelima poput chutneya, currya, umacima poput salse ili guacamole. Dok se listovi specifičnog oštro-gorkog okusa i mošusno-citrusnog mirisa najviše koriste u azijskoj i južnoameričkoj kuhinji, u Europi se više koriste sjemenke. Sjemenka korijandera izgleda kao sitna kuglica smeđe do žute boje, izbrazdane površine. Imaju vrlo nježan, specifičan slatkasti okus koji podsjeća na mješavinu limuna, kadulje i komorača. Ako koristite korijander u prahu, kupujte sušena zrna koja ćete lagano zagrijati na tavici te u mužaru samljeti u prah netom prije dodavanja u jelo jer korijander brzo gubi svoj blagi okus i postaje sumporast i gorak. Mnogi zabunom zamjene lišće peršina s lišćem korijandera.
Na slici možete vidjeti da lišće peršina ide u špic, dok je korijander zaobljen. No tu je uvijek i miris koji ih znantno razlikuje. Svježi plodovi korijandera dodaju se u umake, salate, sireve i za garniranje jela dok se sjemenke koriste za jela od kupusa, peciva, mahunastom povrću i tikvi. Također se koristi u proizvodnji likera, kompota, pive itd.
Korijander, pogotovo listovi, sadrži antioksidanse koji sprječavaju kvarenje hrane. Supstance dobivene iz listova imaju i antibakterijska svojstva. U narodnoj medicini se koristi kao lijek protiv napetosti i nesanice, u kombinaciji s kimom kao diuretik, za čišćenje krvi, protiv kašlja i hemeroida, za želudac i jetru. Tradicionalno se koristi kod šećerne bolesti, te kao blago sredstvo za smirenje, kod histerije i olakšanja migrene. Službeno je priznat kao ljekovita biljka u nekoliko zemalja. U Japanu sprovedeno istraživanje pokazalo je kako korijander pomaže pri izlučivanju teških metala (poput žive) iz organizma. On je jedan od najmoćnijih načina za očišćenje tijela od otrova (tzv. kelat).
Zbog velike količine željeza, korijander je izvrstan kod liječenja anemije jer pomaže da krv brže apsorbira željezo. Stoga ako patite od anemije stavite pregršt svježeg korijandera u juhe, salate i umake. Također mljeveni korijander možete pomiješati s uljem i začinima te ga mazati na kruh. Korijander sadrži cineol i linolnu kiselinu koji djeluju protiv reume i artritisa, te su jako djelotvorni kod ublažavanja oteklina nastalih kao rezultat navedenih bolesti. K tome te kiseline djeluju na suzbijanje šećera i kolesterola u krvi. Zahvaljujući stimulativom djelovanju na endokrine žlijezde, korijander povećava izlučivanje inzulina iz gušterače i na taj način pomaže pravilnoj asimilaciji i apsorbciji šećera u krvi. Dezinfekcijska, detoksikacijska, antiseptička, antigljivična i antioksidacijska svojstva korijandera idealna su za liječenje kožnih oboljenja poput ekcema, hrapave kože ili gljivičnih oboljenja.
T 🙂
