Proljeće mi je uz standardno sunce, cvijeće i nalete dobre volje donijelo i neka nova iskustva i lijepe trenutke. Kako više ne hodam naokolo zabundana kao mali Eskim, šetnje su sve češće, a šume moji glavni izvor zabave. Ovaj sam vikend produžila do vikendice u rodnom mjestu svih svojih predaka, Desiniću. Desinić je malo mjesto u Hrvatskom zagorju, te je k tome i mjesto mog djetinjstva i sretnih uspomena. Od malena smo sestrične (pozdrav Trish i E) i ja tamo provodile sve blagdane i praznike pod budnim oko dede i bake. Djetinjstvo nam se sastojalo od igre, ”pomaganja” u poljoprivrednim poslovima i skitnji po šumama i bregima (zapravo smo kao male ”osnovale” planinarsko društvo vrlo kajkavskog naziva Maslina & Maestral XD). Za vikend smo opet završile u šumi, tj. šikari, ovog puta sa smislenijim ciljem od obične lutnje, odlučile smo ići u šparoge.
Avantura je započela s laganom šetnjom uz uglavnom cvjetne motive.
Pridružio nam se i najblentaviji pas na svijetu, koji se odaziva na ime Bella.
Prvo smo krenule do dvorca Veliki Tabor i nastavile drumom i šumom do šipražja i dijelova kroz koje nitko nije dugo prošao. No trud se isplatio, svaka je ubrala pošten pušlek divljih šparoga.
Kad kažem šparoge, zapravo mislim na biljku kuka (bljušt) koja se naziva šparogom sjevera. Kuka je samonikla biljka čiji su izdanci jestivi, a plodovi (crvene bobice) otrovni. Izgledom podsjeća na šparogu, no mnogo je mekše teksture, nije drvenasta. Ovdje možete vidjeti top modele kako poziraju sa svojim ulovom. #nofilter #wokeuplikethis
Biljka je vrlo sočna i puna vode te joj treba minimalna termička obrada. Manje su gorke od šparoge te u sebi nose jednu slatkastu notu. Meni ih je najdraže, kao i šparoge, pripremati s jajima. Ovakvi kratki predasi su baš ono što me veseli i osvježi kada život postane monoton.
T 🙂
