Ovo hladno zimsko vrijeme me podsjetilo na nedavni posjet Barceloni, na toplinu i uživanje na suncu, tako da je vrijeme da svoje doživljaje podijelim s vama.
U Barcelonu smo došli letom iz Budimpešte koja je i sama prekrasna, no o njoj nekom drugom prilikom (iako su paprikaši i gulaši koje smo jeli vrijedni spomena).
Pa evo malo slikica iz Budimpešte:
Potom smo stigli u Barcelonu (kasno navečer) i nakon obilne večere u Meku otišli na počinak. Sljedeći dan započeli smo obilaskom Camp Nou-a, Barceloninog stadiona. Znam, znam, nogomet nije ni moja spika, ali kud svi tud i ja, pa eto ukoliko ste spremni odvojit 23 eura za malo uređene trave i puno plastičnih sjedalica široko vam polje.
UŽIVANCIJA
Potom su nas noge lutalice (tj. metro- ima dobra fora, 10 vožnji je 10 eura, što je više nego dosta za par dana u Barceloni, karte se mogu kupiti na svakoj stanici metroa na posebnim aparatima) odvele do Gaudijeva remek djela- Sagrade Familie. Ako niste nikada bili, definitivno preporučam da odete, katedrala je prekrasna, ogromna i napravljena do najsitnijih detalja. Još uvijek se gradi i gradit će se narednih 10 godina.
Ako ste tamo, preporučam da odmah kupite suvenire jer su jeftiniji od onih u centru grada.
Pošto je glad nadjačala želju za razgledavanjem napravili smo kardinalnu grešku i sjeli u restoran odmah pokraj glavne turističke atrakcije grada. Nemojte to raditi, to su uvijek restorani za turiste gdje je hrana precijenjena i loša. Mi smo naručili porciju paelle za dvije osobe (30 eura) i dvije pizze (koje su velike kao naše pizze iz pekare) i jako se za*ebali. Restoran Babilonia izbjegavajte u širokom luku. Paella je tradicionalno jelo koje se radi od riže, povrće, mesa, ribe, postoji milijun varijacija na temu. No poveznica je da u paellu ide šafran, koji ako ste ikad probali, ima prodoran i oštar okus i miris. Mi smo dobili neslanu, nezačinjenu paellu, prekuhanu i nauljenu s malo kurkume kako bi bila žuta. Ako postoji nešto što ne bi ponovila u životu, to je ovaj obrok. Osim loše hrane, tu je i nezainteresirano osoblje i jako loše pozicionirani stolovi između muškog i ženkog (smrdljivog) wc-a. Učite na mojim greškama, nemojte ići tamo.
UKLETI OBROK
I dalje gladni i vrlo isfrustrirani krenuli smo dalje prema centru grada i glavnoj ulici- La Rambli. Na putu smo stali kod Gaudijeve kuće koja je danas pretvorena u muzej, no mi nismo ulazili (oko 25 eura je ulaznica).
La Rambla je centralna ulica (kao naša Ilica) u kojoj se nalazi sve, od luksuznih dućana do tržnice i uličnih zabavljača. Obožavam gradove koji imaju dušu i odišu životom i Barcelona mi je jedan od dražih šarenih, veselih gradova.
Nakon cijelog dana hodanja vratili smo se u stan malo osvježiti i krenuti u noćni život. No, prvo je trebalo namiriti naše nesretne želuce. U kvartu mi je zapela za oko mala, neugledna prčvarnica Tastan’s koja je uvijek puna lokalaca pa smo odlučili riskirati. To nam je bila najbolja odluka cijelog putovanja. Prčvarnica nudi izvrsnu klopu po budget friendly cijenama i izvrsnu sangriu. Ne trebam ni napominjati da je naš izlazak počeo i završio na istom mjestu.
Nakon bančenja trebalo je odraditi još jedan dan. Nakon doručka za pobjednike, u prčvarnici, zadnji dan smo iskoristili za posjet marini i akvariju. Fontane nismo mogli posjetiti jer se tokom siječnja i veljače održavaju i popravljaju. Ulaznica za akvarij košta 20 eura, ali za nekog poput mene to je put u zemlju čudesa.
Ispred akvarija i na putu od akvarija prema centru grada možete naići na strance koji na plahtama prodaju suvenire po najjeftinijim cijenama na koje ćete naići. Također u gradu ima dosta nezaposlenih, no nisam naišla na nikoga da prosi, svi nešto rade, pušu balone, prodaju maramice ili žvake te usput traže posao.
To je sve od mene za danas, do sljedećeg posta ili putovanja,
T 🙂
