Nakon kratke stanke za praznike napokon donosim priču o šafranu. :)) Nadam se da ste svi zdravi, veseli i debeli 🙂
Začin šafran je poznat od davnina. Koristio se još u Mezopotamiji prije 5000 godina, spominjan je i u Bibliji. Šafran je simbol mudrosti i bogatstva, što materijalnog što duhovnog. Naziv je dobio po perzijskoj riječi za’faran, što u prijevodu doslovno znači “budi žut”.
Šafran posjeduje lukovicu (podzemna stabiljka), a cvjetovi su zvonoliki, imaju šest latica, tri žuta prašnika i dolaze u svim bojama. Listovi su dugački, uski, nenazubljeni, s bijelom linijom duž lista, list dolazi nakon cvatnje.
Na glasu je kao najskuplji začin na svijetu. Da bi se proizveo jedan kilogram začina, potrebno je ubrati oko 200 000 cvjetova na površini od oko 1000 kvadratnih metara. Dnevno se može ručnim radom ubrati između 60 i 80 grama. Šafran samo jednom godišnje cvate u razdoblju od dva tjedna. Cijena po gramu mu se kreće prosječno između 4 do 14 eura. Najviše šafrana se uzgaja u Iranu. Oko Mediterana se uzgaja u Francuskoj, Španjolskoj, Maroku, Grčkoj itd. Godišnja proizvodnja iznosi približno 200 tona. U Iranu se proizvede približno 170 do 180 tona godišnje.
Šafran je iznimno cijenjen začin koji se koristi u gotovo cijelom svijetu, a često ga nazivaju i “kraljem začina”. Iako je najpoznatiji kao začin, zbog svoje specifične žute boje koristi se i kao prirodno bojilo u prehrambenoj industriji te u medicinske svrhe. Obično se koristi tučak šafrana, ali u medicinske svrhe mogu se koristiti i latice ove biljke.
Iako se stoljećima šafran pokušava uzgojiti u kontinentalnim krajevima Europe, odnosno u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, pa čak i u Engleskoj, danas se u vrlo malim količinama proizvodi još jedino u Mundu, malom švicarskom selu u kantonu Wallis, gdje se na 1200 metara nadmorske visine na tradicionalan način godišnje proizvede tek nekoliko kilograma začina.
Kod određivanja kvalitete šafrana najvažnija je njegova moć bojenja jela. Jača mogućnost otpuštanja boje znači i bolju kvalitetu začina. Španjolski se šafran tradicionalno dijeli u četiri kategorije kvalitete. “Coupe” je izuzetno rijedak i nema ga u prodaji u nekim značajnijim količinama. Slijedi “Mancha” šafran, karakterističan po dubokoj crvenoj boji za koji se smatra da je najkvalitetniji na tržištu. “Rio” i “Sierra” šafrani su svjetlije boje, zbog čega je i njihova moć koloriranja jela slabija, kao i aroma i okus, pa su stoga manje cijenjeni.
CVIJET ŠAFRANA
Ljekovita svojstva šafrana
Šafran ima dugu povijest medicinske upotrebe, a spominje se čak i u najstarijim ayurvedskim spisima.
Primjerice, šafranov čaj koristi se za liječenje depresije. Istraživanja su pokazala da redovna konzumacija ovog čaja, ali i samog začina potiče osjećaj sreće.
Istraživanja potvrđuju da je njegov antidepresivni učinak usporediv s antidepresivom Prozacom, budući da podiže razinu serotonina u mozgu.
Ovaj začin ima i antikancerogena svojstva – tvari krokin, šafranal i pikrokrocin iz šafrana sprečavaju rast stanica raka.
Šafran se koristi za poboljšanje cirkulacije i liječenje modrica. Također, regulira razinu kolesterola i triglicerida u krvi. Ovaj začin pomaže u liječenju ateroskleroze, artritisa i astme.
Šafran poboljšava vid i uspješno neutralizira najčešće uzroke slabog vida i sljepoće kod starijih osoba.
Ovaj začin jača imunitet i produžuje vitalnost. Njegov sastojak šafranal moćan je antioksidans koji se bori protiv slobodnih radikala – spojeva odgovornih za starenje stanica.
Šafran ublažava predmenstrualne tegobe i umiruje bol u trbuhu.
Koristi se kao lijek protiv oboljenja bubrega, regulira probavu, otklanja glavobolje, migrene i vrtoglavice. Učinkovit je i u liječenju akni, bradavica i drugih kožnih tegoba. Ublažava grčeve, a može se koristiti i kao diuretik. Premda su istraživanja pokazala veliku ljekovitost šafrana, preporučuje ga se uzimati samo u malim količinama – do 200 mg dnevno.
ČAJ OD ŠAFRANA
Primjena u kulinarstvu
U kulinarstvu se šafran koristi od 10. stoljeća prije Krista. Bio je omiljeni začin Feničana čiji su ga trgovci nosili na svim svojim putovanjima. Stari Grci i Rimljani koristili su ga za parfimiranje kupki. Smatra se da je porijeklom iz istočne Grčke ili s Krete, međutim budući da se šafran ne razmnožava sjemenjem, nego dijeljenjem lukovica, za njegovo je širenje na veće geografske udaljenosti potrebna pomoć čovjeka.
Svaki vrhunski kuhar svjestan je njegove vrijednosti i zna da se može zavarati oko, ali ne i nepce. Upravo je radi toga važno da se kod nabavke, šafran kupuje u obliku sušenih vlakana, a ne praha koji može biti mješavina. Ta vlakna morala bi biti samo vrhovi tučaka, ženskih organa iz cvijeta šafrana, međutim mnogi proizvođači ih miješaju s prašnicima kako bi dobili na težini. Prašnici, muški dijelovi cvijeta, poput šafranike ili kurkume mogu samo obojiti jelo. Nažalost nemaju nikakvu drugu kulinarsku vrijednost, ne ostavljaju miris ni okus karakterističan za šafran.
Upravo je zbog iznimno velike vrijednosti tog začina važno svu njegovu aromu sljubiti s jelom. Dva su načina kako to učiniti najbolje – prženjem ili otapanjem u vrućoj vodi. Vlakna šafrana treba prepržiti da bi se iz njih izvukla sva preostala vlažnost. Taj postupak vrlo je jednostavan i zapravo je dovoljno vlakna rasprostrijeti u tavici, pećnici ili mikrovalnoj pećnici na maksimalnoj temperaturi oko 30 sekundi. Kad se ohlade, usitnjavaju se u mužaru ili između dvije žlice i koriste kao prah.
Potpuniji se okus šafrana u jelu dobija posrednim začinjanjem jela, odnosno korištenjem otopine obogaćene šafranom. U nekim je umacima vrlo lijepo vidjeti vlakna šafrana. Da bi se iz njih pritom izvuklo što više arome, potrebno ih je potopiti u vrućoj tekućini (koja će se koristiti za kuhanje) na najmanje 15 minuta. No, budući da šafran otpušta aromu i do četiri sata, bolje ga je ostaviti da se otapa što duže. Ukoliko se za otapanje šafrana koriste tekućine koje sadrže alkohol, poput žestokih pića ili vina, nije ih potrebno zagrijavati.
Šafran se uobičajeno koristi kod ribljih i jela s rižom u nekim nacionalnim kuhinjama. Francuzi ga neizostavno koriste pri spravljanju riblje čorbe (bouillabaisse), Španjolci njime obogaćuju paellu i arroz con pollo, piletinu s rižom. U Italiji je uobičajeno šafranom začinjati rižoto Milanese. Osim tih tradicionalnih jela šafran se izvrsno slaže s povrtnim i mesnim juhama, krumpirima, pilećim mesom ili jelima s paprikom.
T 🙂
