ZAČINJENI PUT U TURSKU

Tu je još i Antalya kebab koji je malo ljuća verzija ovog u ćupu i još je zapečen sa sirom.

Uz jelo se naravno pije ayran, piće koje podsjeća na jogurt, ali je rijeđe i slanije, kao posoljeni jogurt razrijeđen mineralnom vodom. Zvuči čudno, ali je izvrsno i jako prija uz gotovo svako jelo (barem meni).

Jeo se i lahmacun, što Turci nazivaju svojom pizzom, no mene više podsjeća na veliki mekani mlinac s mljevenim mesom, povrćem i paradajz umakom.

Tu su i peynirli pide, tijesto s topljenim sirom koje se rasteže do unedogled i jako prija.

  

Potom slijede moji favoriti:

Iskender kebab su na tanke šnite narezani komadi govedine koji se poslužuju na komadima kruha, potom prelijevaju s paradajz umakom i vrhnjem, te se najčešće dobiva krumpir za prilog.

  

No najnajnajdraži kebab mi je najobičniji, klasični durum tavuk kebab. Šnite piletine zamotane u pogaču sa zelenom salatom, lukom, rajčicom te jogurtastim umakom. Za to bi se prodala. Koriste dosta i janjetinu, no najčešće u kombinaciji s ovčetinom, a ovčji loj mi baš ne paše, pa izbjegavam išta od te vrste mesa tamo.

Prije svakog jela se na stol stavljaju meze, koje su najčešće besplatne. To su različiti umaci, od jogurta ili ljute paprike i puno povrća na 1001 način.

Ovako s nogu mi je najdraže jesti simit. Simit je tursko pecivo koje je dobrano posipano sa sezamom, mekano i hrskavo u isto vrijeme. Izvrsno paše uz Ayran, a ja volim raditi i sendviče sa simit pecivom.

Da ne bi mislili kako Turci samo mandžare meso, koristi se jako puno povrća, tijesta i sira u kuhinji, tako da je kuhinja pogodna i za vegetarijance.

Slatko! Da, da, da! Inače nisam baš ljubitelj slatkog, no u Turskoj se nađe pokoja delicija kojoj ne mogu odoljeti.

Dakako tu je lokum u milijun vrsta i okusa, moj favorit je lokum s pistaciem u kokosu i lokum od nara.

Baklava! U Turskoj postoji milijun i jedna vrsta baklava, svih oblika i okusa, no znatno se razlikuje od one bosanske. Dok je bosanska baklava onako jedan veliki saftni komad koji podsjeća na lazanju i pliva u šerbetu, turska baklava je narezana na male komadiće i suša. Najčešće se radi od pistacija jer pistacio tamo najviše raste, posebice u pokrajini Antep. Moj favorit je baklava šobjet, mali trokutić punjen pistacijem i slatkim kajmakom (kao slatko vrhnje za kuhanje).

A moj najnajnajdraži desert su kunefe. Zapečeni topljivi sir s kadaif tijestom (kao sitni slatki rezanci) u šerbetu. Na vrh ide kuglica slatkog kajmaka i posipa se pistacijem. Čista perverzija.

Obrok najčešće završava turskim crnim čajem koji je često komplimentaran. No u nekim lokalima vam donose novi čaj čim ste sa ovaj do pola popili. Ukoliko više ne želite čaja, preko čašice stavite žličicu. U Turskoj se osim uz crni još puno pije i čaj od jabuke (ponekad i nara).

Iz Turske se nemojte vratiti bez:

Od začina najviše koriste: sumak (tamno crveno samljeven prah, kiselkastog okusa koji se koristi za meso i salate), mentu i  pul biber (tursku ljutu/čili papriku koja daje prekrasnu aromu).

U Turskoj morate napraviti sljedeće:

– posjetiti Kapadokyu, prekrasan kraj s neobičnim stijenama i još neobičnijom poviješću

– posjetiti Pamukkale

– letjeti balonom

– učiti plesti tepih

– opustiti se u hamamu

– i diviti se maštovitosti

Kod cjenkanja budite nemilosrdni jer oni nanjuše slabost i gledajte ih čvrsto u oči. Od dućana preporučujem LC Waikiki i Mavi kao dvije jako dobre marke. Sve ostalo bazarite što je više moguće, no budite oprezni ako kupujete kožu ili zlato i dragulje jer će vas pretrest na hrvatskoj granici. Hodajući gradom okrijepite se svježe cijeđenim sokom od nara/naranče/grejpa…

…ili super kremastim domaćim sladoledom od kozjeg mlijeka (vanilija i pistacio su najbolji okusi). No nemojte se začuditi ako sladoledar radi show od toga, to je običaj tih dondurmadžija (sladoledara).

S ovime završavam ovu seyahatnamu tj putopis, nadam se da će vam biti od pomoći,

T 🙂